Japan

Japan

Svetište Futami Okitama je šintoističko svetište u gradu Ise, u prefekturi Mie, otok Honshu, Japan. Poznato je po blizini stijena Meoto Iwa (Vjenčane stijene), koje služe kao vrata toriija za vjernike koji se mole suncu.
Torii su tradicionalna japanska vrata koja se najčešće nalaze na ulazu u šintoističko svetište ili unutar njega, gdje simbolično označavaju prijelaz iz svakodnevnog u sveto i mjesto gdje se dočekuju kami i smatra se da kroz njih prolaze.
Kami su božanstva, duhovi, duhovne ili prirodne pojave koje se štuju u tradicionalnoj šintoističkoj religiji Japana.
Šintoizam je autohtona japanska religija rituala i odnosa.
Japansko shvaćanje religije se razlikuje od europskog, pa se šintoizam ponekad shvaća kao fuzija religije i filozofije.

Planina Fuji je aktivni stratovulkan koji se nalazi na japanskom otoku Honshu, s vrhom od 3.776,24 m. Kao i mnoge druge japanske planine ima i veliko duhovno značenje. (wikipedia)

Ako na ljetni solsticij, ujutro uskoro nakon izlaska sunca pogledate iz svetišta Futami Okitama, N34.508930, E136.787471, prema planini Fuji vidi se vrlo zanimljiv prizor:

Izvor fotografije: facebook.com/JapanGov/, Happy Summer Solstice!!
Fotografija prikazuje jedinstveno poravnanje planine Fuji sa suncem u zoru ljetnog solsticija s jakom duhovnom simbolikom. U prednjem planu su stijene Meoto Iwa, koje služe kao vrata toriija za vjernike koji se mole suncu.

Sunce i planina Fuji u ovom trenutku formiraju oblik sličan glagoljičkom slovu “s”:

Budući da je udaljenost od svetišta Futami Okitama do planine Fuji oko 200 km, ovisno o vremenskim uvjetima prizor nije vidljiv svake godine. Iz istog razloga je umanjena kvaliteta gornje fotografije.
Mjesta izlaska sunca se za lokaciju Futami Okitama tijekom godine pomiču od zimskog na jugoistoku (azimut 118,16°) do ljetnog na sjeveroistoku (azimut 60,43°), prema: suncalc.org. Može se reći da se točka izlaska sunca do ljetnog solsticija iz smjera jugoistoka približava planini Fuji, a nakon ljetnog solsticija se točka izlaska sunca udaljava od planine Fuji nazad prema jugoistoku. Dakle na fotografiji se vidi prekretnica u prividnom kretanju točke izlaska sunca. Navedeno godišnje kretanje točke izlaska sunca “ide” od zimskog azimuta 118,16° do ljetnog 60,43° i natrag na zimski. Analogno tome pomiče se i točka zalaska sunca na horizontu. Poznat je i godišnji hod (±23,4°) visine podnevnog (najvišeg u pojedinom danu) sunca. Ukupni efekt svega navedenog je poznati kraći dnevni hod sunca zimi (kraći dan) i dulji dnevni hod sunca ljeti (dulji dan). Navedeni azimuti izlazaka sunca vrijede za lokaciju svetišta Futami Okitama u Japanu, a godišnji kutni hod visine podnevnog sunca u odnosu na kutnu visinu na oba ekvinocija (sunčeva deklinacija) je isti promatran iz bilo koje točke na zemlji.

Relativno blizu, oko 8 km od navedenog svetišta nalazi se i najveće japansko šintoističko svetište Ise Jingū, posvećeno božici sunca Amaterasu Ōmikami i božici žita Toyouke-hime (Toyouke Omikami).

Promatranje i razumijevanje takvih kretanja bilo je u dugim povijesnim razdobljima jedini način za pouzdano utvrđivanje izmjene godišnjih aktivnih, plodnih razdoblja ljeta i razdoblja mirovanja prirode, zime.

Ovdje je ilustriran veličanstven, impresivan način rješavanja navedenih složenih praktičnih problema. Točnost rješavanja ovih problema imala je osim egzistencijalnih, materijalnih, svjetovnih, i duhovne implikacije. U mnogim dijelovima svijeta takvi zadaci su rješavani na praktički isti način, iako možda manje impresivno. Osim na ljetni solsticij referentne točke su za pojedina svetišta mogle biti i na neki drugi datum ili na drugo (japansko ili ne) božanstvo. U slučaju više dana lošeg vremena u glavnom svetištu, odgovornost za godišnje sinkroniziranje kalendara se je mogla dodijeliti manjem svetištu s više “meteorološke sreće” u svojem dijelu godine.