Tročlane strukture

Utvrđeno je da postoje elementi starih mitologija koji su stoljećima na racionalan način upisivani u naš krajolik kao prostorne strukture. Naša je dužnost da na pravilan način prepoznajemo, vrednujemo, cijenimo i čuvamo to nasljeđe.

Pod tročlanim strukturama često pomišljamo na svete trokute, iako postoje i pravocrtne tročlane strukture.

Profesor Andrej Pleterski, slovenski povjesničar i etnolog, „sveti trokut” definira kao osnovni prostorni model slavenskog sakralnog krajolika, a ne kao apstraktni simbol. To je mjerljiva, racionalno i svjesno oblikovana struktura u prostoru.

Sveti trokut je prostorna konfiguracija triju sakralno označenih točaka u krajoliku koje tvore približno jednakokračni ili pravilni trokut, imaju jasno različite mitološke funkcije, međusobno su povezane astronomskim, topografskim i simboličkim odnosima.
To je konkretan raspored brda, izvora, stijena, crkava, starijih svetišta koji se može izmjeriti, kartirati i uspoređivati.

Tri točke, tri božanske funkcije, tri arhetipske sile slavenske kozmologije:
1. Perun – visina, brdo, planina; nebo, grom, zakon, red; često današnje crkve sv. Ilije, sv. Mihovila, sv. Vida
2. Veles – nizina, voda, močvara, rijeka; podzemlje, bogatstvo, stoka, kaos; često sv. Nikola, sv. Blaž, izvori, doline
3. Treća točka (Mokoš / Živa / ženski princip) – plodnost, zemlja, prijelaz; selo, polje, prag, izvor; često marijanska svetišta ili „ženske” lokacije

Trokut je, dakle, nebo – zemlja – podzemlje u prostoru.

Stranice i kutovi često odgovaraju izlascima / zalascima Sunca, solsticijima i ekvinocijima, jedna stranica trokuta često je orijentirana prema ljetnom ili zimskom solsticiju, treća točka djeluje kao „os” promjene godišnjih doba. Mit je „upisan” u astronomiju i krajolik istodobno.

Mjera i ponavljanje vidi se u istim omjerima (duljine stranica, kutovi), ponavljanju na različitim lokacijama. Postoji pravilo, to je sustav, ne folklorna improvizacija. Često se pojavljuju omjeri povezani s kretanjem Sunca, trokut koji se „čita” u hodu, procesiji, godišnjem ophodu.

Sveti trokut ima svoju funkciju, nije samo „sveto mjesto”, nego prostorni mehanizam održavanja kozmološkog poretka. Također stabilizira odnos Peruna i Velesa, omogućuje godišnje obnavljanje svijeta, povezuje ljudsku zajednicu s kozmosom, pa se rituali kretanja (ophodi, blagdani), procesije, kalendarski blagdani točno uklapaju u taj trokut.

Profesor Andrej Pleterski: „Sveti trokut nije religijski simbol u modernom smislu, nego način organizacije prostora.” Slaveni nisu „crtali simbole”, oni su živjeli u simbolički organiziranom krajoliku.

Profesor Vitomir Belaj vidi svete trokute kao mitološki strukturiran odnos triju mjesta u prostoru koji zajedno reproduciraju temeljni slavenski mit.

„Sveti trokut” je prostorni izraz odnosa triju mitoloških polova slavenskog kozmosa, koji se očituje u toponimiji, reljefu, obredima i kršćanskoj reinterpretaciji prostora. Trokut nije primarno „izmjerena” figura, nego narativ u prostoru, mit razvučen po krajoliku. Sveti trokut je prostorna artikulacija osnovnog slavenskog mita, u kojoj tri mjesta nose tri funkcije bez kojih mit ne može postojati.

Zakonitosti formiranja “svetog trokuta” po profesorima Vitomiru Belaju i Juraju Belaju su:
– dva su kuta posvećena muškim, treći ženskom liku;
– kutovi u pravilu imaju vizualni kontakt;
– jedan od kutova ima oko 23 stupnja;
– dvije dulje stranice trokuta odnose se jedna prema drugoj približno 1,41;
– najduža stranica trokuta obično povezuje muške točke (udaljenost između Peruna i Velesa veća je od njihove udaljenosti prema Mokoši);
– Perunova je točka uvijek negdje na povišenom,
– ženska točka obično je uz vodu,
– između točke Perunova protivnika i ostalih točaka u pravilu je voda, obično tekuća.

Dobro je istaknuti racionalnost više spomenutih kriterija za uspostavu svetog trokuta.

Vizualni kontakt točaka svetog trokuta je u naglašenoj suprotnosti s odsutnošću vizualnog kontakta u slučaju pravocrtnih (tročlanih) struktura tipa “Dugi konec”.

Kut 23° naši preci nisu poznavali kao kut ekliptike. Ono što naši preci jesu vidjeli, to je razlika kutova visine podnevnog (najvišeg u tom danu) sunca u oba solsticija u odnosu na kutove visine podnevnog (najvišeg u tom danu) sunca oba ekvinocija. Iz spomenutog proizlazi da ukupan godišnji hod (sunčeva deklinacija) maksimalnih dnevnih (podnevnih) visina sunca između dva solsticija iznosi dva puta 23,4° što je 46,8°. Ti kutovi vrijede za bilo koju točku na zemlji. Ako je znanje ne samo o kutu 23° nego i o njegovoj svjetskoj univerzalnosti upisano u “svete trokute”, tu se radi o racionalnom znanju vrijednom divljenja.
Godišnji pomak podnevnog sunca, sunčeva deklinacija, se događa u vertikalnoj ravnini.
Prijenos sunčeve deklinacije iz vertikalne ravnine u horizontalnu i definiranje svetog trokuta opsega često od 15 km do 30 km s jednim kutom jednakim maksimalnoj sunčevoj deklinaciji 23° je racionalno znanje, a ne samo empirijska racionalnost.

Maksimalna sunčeva deklinacija jednaka je nagibu ekliptike.
Sunčeva deklinacija se kreće u rasponu od –23,44° (zimski solsticij), do +23,44° (ljetni solsticij). Kut ekliptike, nagib ekliptike ili nagib zemljine osi rotacije u odnosu na ravninu njezine orbite oko sunca iznosi oko 23,44°.

Sunčeva deklinacija je kutna udaljenost sunca od nebeskog ekvatora. Nebeski ekvator je zamišljena projekcija zemljinog ekvatora na nebesku sferu. Sunce se na dane oba ekvinocija nalazi točno na nebeskom ekvatoru. U tom trenutku Sunčeva deklinacija iznosi 0°. Gledano sa zemlje, sunce se i danju i noću kreće paralelno s ravninom koju definira zemaljski ekvator. U istoj ravnini je i nebeski ekvator. Za drevnog promatrača sa zemlje promatranje i mjerenje sunčeve deklinacije se pojednostavljuje ako se promatra podnevno sunce, najviše u tom danu.

Također broj 1,41 ako bi ga kompleksno izrazili kao √2 naši preci nisu poznavali, ali su često viđali krovove drvenih kuća gdje je širina kuće (2) bila jednaka dvostrukoj visini krova (1). U tom slučaju je duljina roženice (rožnik / rožan / rogovlje) bila točno 1,41 (dijagonala kvadrata određenog visinom krova i polovicom širine kuće). Tesarsko, drvodjeljsko znanje, a možda i vjerovanje u Rođenice je bilo značajno pa je i ovo racionalno znanje upisano u “sveti trokut”.

Dakle, naši preci nisu poznavali pojmove “kut ekliptike” i “√2”, ali su odlično poznavali njihove manifestacije u svom praktičnom životu, kao i značaj tog znanja za materijalnu, pa i duhovnu stabilnost kroz stalne godišnje i druge cikluse.

Za određivanje visine podnevnog sunca nije neophodno da gledamo prema suncu, nego možemo pratiti dnevne podnevne visine sunca na primjer bilježenjem sjene (možda “pikanjem” školjaka ili kamenčića u zemlju) koju baca (ritualni) stup na zemlju. Takvo bilježenje podataka je empirijska racionalnost. Povlačenjem dva konopa od vrha (ritualnog) stupa do dvije školjke ili kamenčića “pikanih” u zemlju dobiven je traženi kut. Isti kut može se dobiti i povlačenjem dva konopa od točke u ravnini zemlje koja je za visinu stupa istočno ili zapadno (90° u odnosu na spomenutu podnevnu sjenu) od njegovog podnožja do istih školjaka ili kamenčića.

Sveti trokuti su svakako imali ritualni značaj u smislu hodočašća i ritualnih (možda godišnjih) ophoda. Također su moguće imali značaj i kao oblik komuniciranja u svim hitnim situacijama: bolest, požar, obrana, …
Vezano uz značajni lokalitet otok Rügen, Njemačka, spominje se (srebrni) štit velikog promjera koji je mogao biti korišten u ritualne svrhe ili kao ogledalo za signaliziranje opasnosti i komunikaciju s brodovima na moru. Sličnu funkciju mogla su imati drevna brončana ogledala.

Vjerojatno nije potrebno apsolutistički pristupati ocjenjivanju svakog pojedinog racionalnog kriterija za “priznavanje” svetosti trokuta. Za svaki od racionalnih kriterija bila su moguća odstupanja. Mitološki kriteriji su često bili važniji.
Pri ispunjavanju kriterija vidljivosti točaka mogle su pomoći relativno visoke drvene piramide.

Zanimljiv je primjer drvene piramide “Brotjacklriegel Turmstüberl” visine oko 26m u šumi Sonnenwald u Njemačkoj, koordinate: 48.81719°N 13.21617°E

izvor fotografije google.maps, Pegasus Adlkofen

Ortodoksnim poklonicima povijesnih duhovnosti bit će zanimljiv podatak da je u siječnju 2026. radno vrijeme spomenutog tornja od 10 do 18 sati svakim danom osim četvrtka 🙂 . Navedeno radno vrijeme može se provjeriti na aplikaciji Google Maps.

Spomenuta piramida sa svojom visinom od oko 26m mogla bi značajno utjecati na međusobnu vidljivost triju točaka pretpostavljenog svetog trokuta:
1. Aussichtsturm Brotjacklriegel, Sonnenwald, koordinate: 48.81719°N 13.21617°E
2. Windhoch, Naturpark Bayerischer Wald, 48.81700, 13.29588
3. Höhenberg, Tittling, 48.74933, 13.36176
Nije isključena mogućnost da su nekad sve tri točke pretpostavljenog svetog trokuta imale drvene piramide. Najkraća stranica trokuta između točke 1. Aussichtsturm Brotjacklriegel i točke 2. Windhoch je orijentirana istok-zapad.
Vrijedi spomenuti i obližnji vidikovac Aussichtspunkt Hochtannet, 48.81408, 13.29773 .
U blizini lokaliteta Höhenberg nalazi se i “Museumsdorf Bayerischer Wald” muzej na otvorenom s tradicionalnim bavarskim brvnarama, mlinovima i imanjima te zanatskim radionicama. Ova i druge drvene piramide i muzeji pokazuju među ostalim nesumnjivo veliko tesarsko i drvodjeljsko znanje naših predaka.

vizualizacija: Gaia GPS
Sonnenwald.gpx

Zbroj duljina stranica trokuta (zračna linija) je oko 28 km, a pretpostavljeni hodočasnički put obilaska tri točke se može procijeniti na oko 39 km.

CHAT.GPT generated text below this line

Mantra, himna i ophod su ritualni govor–pokret kojim zajednica ulazi u ritam svijeta i time “otključava” novu fazu života.

Ritual ne stvara prirodu, nego održava sklad između ljudi i ritma svijeta.