Sveti Vid – Kebel – Plavinka
.
Sveti trokut Sveti Vid – Kebel – Plavinka definiraju tri točke:
1. Sveti Vid, kota 366 TK25 (koordinate: N46.1094 E15.9387), Perun
2. Kebel, kota 280 DGU HOK (koordinate: N46.0804 E15.9509), Mokoš
3. Plavinka, kota 227 TK25 (koordinate: N46.0262 E15.9254), Veles
Omjer dvije dulje stranice trokuta je 1,46 što je blizu idealnom omjeru 1,41.
Kut između najkraće i najdulje stranice trokuta je blizu kutu kojeg danas zovemo kut ekliptike 23,4°.
SLIKA svetog trokuta Sveti Vid – Kebel – Plavinka i pripadni visinski profil,
vizualizacija: Gaia GPS
Kebel.gpx
Visinski profil je značajan za utvrđivanje međusobne vidljivosti ključnih triju točaka, što je bitan uvjet za potvrdu svetog trokuta.
Ako se trokutom hodočastilo, pretpostavljeni put obilaska sve tri točke je bio oko 28 km, a zbroj stranica trokuta (opseg) gledanih kao zračne udaljenosti je oko 20 km. Dolazak na glavni cilj hodočašća je moguće bio u zoru, trenutkom izlaska sunca, na glavnu svečanost. Vjerojatno je pretjerano tvrditi da je na hodočasnički put krenulo nekoliko grupa hodočasnika s različitih polaznih točaka trokuta, u isto vrijeme, istim smjerom obilaska.
Osim svetog trokuta, uočavaju se i dva ravna “izdanka”, jedan je od točke Sveti Vid do lokaliteta pretpostavljenog imena Dunaj (275 m JZ od restorana Dunav), a drugi je od točke Kebel do izvora potoka Vojsek (Kebel – Lesičaki).
S lokaliteta Dunaj na Sitnici (HOK DGU, arcanum) nazire se točka stijene Gradišće. Dunaj (N 46.0755, E 15.9046) je 275 m JZ od restorana Dunav, na KČ 2785 Katastarska općina SVETI KRIŽ ZAČRETJE. Katastarska čestica je i danas i na austrougarskim maps.arcanum.com kartama iz 1860-ih usmjerena prema stijeni Gradišće, šumarku Suntešica, Ptičarovom bregu, Mihovljanu.
U blizini je i Marošćak po arcanum kartama ili Marovčak po HOK DGU. Da li tu Jarilo susreće Maru na svom ranoproljetnom putu iz Velesovog svijeta prema Perunovom?
Na crti Dunaj – Sveti Vid nalaze se još dva zanimljiva lokaliteta: prvi je posjed Dvorac Sveti Križ Začretje, a drugi je pretpostavljeni “dugi konec” odnosno ravni dio Aleje Lavoslava Vukelića od autoputa do ceste Vrankovec. Može se zamisliti da su i jedan i drugi lokalitet imali značenje u ritualnom (godišnjem) ophodu. Sličan značaj je mogla imati i činjenica da Vrankovec (Črnbog) skriva, onemogućuje vidljivost Svetog Vida tijekom ophoda od lokaliteta Dunaj do Vrankovca.
Spomenuti “dugi konec” poklapa se sa zamišljenom spojnicom Dunaj – Sveti Vid. Omjer duljina Dunaj – Sveti Vid i “dugi konec” – Sveti Vid iznosi 1,41. Moguće je da je i tu izražena veza s Rođenicama.
Pretpostavljeni lokalitet Dunaj po austrougarskim katastarskim kartama iz 1860.g. pripada u KO Pačetina, dakle kao i Plavinka nije u istom “svijetu” kao ostale točke trokuta Sveti Vid i Kebel koje katastarski pripadaju u KO Sveti Križ Začretje. Današnja katastarska situacija nije ista kao originalna iz 1860., Dunaj je katastarski prebačen iz KO Pačetina u KO Sveti Križ Začretje. Drevni prijelaz s lokaliteta Dunaj, iz “svijeta” Pačetine prema “svijetu” Sveti Križ Začretje je u tom području preko rječice Krapinice, možda i čreta.
Crkva Sveti Vid i usmjerenost zgrade i sljemena crkve gledaju izlazeće sunce (suncalc.org) na dan oko 11. veljače, dakle desetak dana nakon (suncalc.org) Crkve Majke Božje Gorske iznad Lobora. To bi moglo značiti da je Crkva MBG iznad Lobora glavna crkva, a Crkva Sveti Vid pomoćna. Može se pretpostaviti da je kao takva služila za pričuvno sinkroniziranje godišnjeg kalendara 11. veljače , ako 1. veljače na dan Crkve MBG Loborske izlazeće sunce nije bilo vidljivo zbog na primjer magle, oblaka, …
Ako bi se potvrdila pretpostavka, opisani drevni koncept bi zaslužio pohvale kao vrlo racionalan.
Na sličan način zanimljiva je i geografska usmjerenost prasvetišta – kapele Majke Božje na Vinskom Vrhu kod Marije Bistrice. U njoj se je prvotno nalazio čudotvorni kip Majke Božje Bistričke, a prenesen je 1545. godine iz prasvetišta u Mariju Bistricu zbog opasnosti osmanskih napada. U trenutku izlaska sunce je geografski poravnato sa smjerom prasvetišta – kapele na dan oko 7. ožujka.
Izvor potoka Vojsek (N46.0804, E15.9552) je vjerojatno imao značaj tijekom ritualnog ophoda jer je na točki Kebel omogućavao ritualno umivanje izvorskom vodom i proljetnim cvijećem, u čast Mokoši.
vizualizacija: Habsburg Empire – Cadastral maps (XIX. century) | Arcanum Maps
Na gornjoj austrougarskoj arcanum karti su crvenim elipsama označene katastarske čestice 2060 i 2070 koje omogućuju prilaz od točke Kebel do izvora potoka Vojsek u vrijeme oko 1860.godine.
Na gornjoj suvremenoj katastar DGU karti oss.uredjenazemlja.hr su crvenim elipsama označene katastarske čestice 2060 i 2070 koje omogućuju prilaz od točke Kebel do izvora potoka Vojsek koje imaju ISTU numeričku oznaku danas kao i 1860. godine.
Područje točke Kebel i izvora Vojsek je na zanimljiv način razgraničeno od područja Bedekovčine i priključeno Svetom Križu Začretje i sada kao i slika dolje, na arcanum kartama iz 1860.g.:
izvor: bedekovcina.hr
Mjesto Kebelj postoji u Sloveniji i također je moguće pretpostaviti sveti trokut Slovenija: Veliki vrh – Kebelj – Brinjeva gora gdje Kebelj (SLO) kao i Kebel (HR) imaju ulogu točke Mokoš.
Kebel je mitološki “desno” od potoka Vrbna, pa pripada Bjelbogu. Uz Mokoš vežemo svećenstvo, liječnike, suce i učitelje, njima kao i Mokoši odgovara simbolička bijela boja. Tradicionalnu narodnu bijelu, siromašnu narodnu nošnju lokalne zajednice bi se također moglo dovesti u vezu s Bjelbogom. U susjedstvu je relativno često prezime Sente.
Biblijski posljednji sud (ili Sudnji dan) određuje: pravedni će zadobiti vječni život, dok će zli otići u vječnu propast. “Mt 25:33-36 Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva”. U starim mitologijama “desno” je Bjelbog, a “lijevo” je Črnbog. Da li pretpostavljena sličnost starih vjerovanja sa suvremenom duhovnošću vodi na zaključak o evolucijskim elementima razvoja duhovnosti?
Ako je Kozjak mitološki “lijevo” od Vrbne, potvrđuje li se time u blažoj formi biblijsko “… jarce slijeva”?
Da li je moguća sljedeća pretpostavka – ako je Mokoš sutkinja i ako je utvrđena krivica optuženika, je li moguće da Mokoš izriče presudu: “Optuženiče, osuđujem te na selidbu ulijevo, preko Vrbne!” ? 🙂
Lokalitet Plavinka osim osnovnog značenja Velesove točke trokuta, imao je i dodatno značenje za hodočasničko sakupljanje školjaka koje su se moguće koristile kao aplikacije, inkrustacije, za muzičke ritmičke instrumente (zvečke, … ) a nizale su se i u (možda i “zvučne”) nanožnice, narukvice, ogrlice. Lokalitet Plavinka je jedan od najvažnijih lokaliteta za istraživanje ostataka Panonskog mora, a istraživao ga je i Dragutin Gorjanović Kramberger pri čemu su otkrivena dva do tada nepoznata mekušca pa njihova latinska imena ukazuju na istraživača Krambergera. Naslage pijeska debele oko 100 m, školjke iz doslovno vremenski dalekih svjetova Panonskog mora i naziv Plavinka (plava boja uz žutu kao atribut božanstva Velesa, 🇺🇦 zastava Ukrajine) potkrepljuju mogućnost mitološke interpretacije lokaliteta kao granice podzemnog svijeta.
Za pojam poplava bi se također mogla pretpostaviti veza s plavom bojom kao atributom Velesa. Ako je plava boja u mitologiji atribut Velesa, pojmove “poplava, poplaviti” bi se moglo predstaviti značenjem “nasilno vratiti zemaljski svijet u Velesovo hladno, plavo, zimsko, nesretno podzemlje”. Slikari često koriste nijanse plave boje kad crtaju hladne snježne, maglovite zimske pejzaže. Velika voda poplave dolazi na praktički isti način kao i velika zvijer podzemlja Veles. Velike vode predstavljaju podzemni svijet, svijet Velesa, nered, Apop. Ipak, donekle umjerena poplava kao ni Veles nije isključivo negativna pojava, u dolini Nila poplave označavaju početak plodnog dijela godine. Velika zvijer podzemlja Veles ponekad neumjerenom, ogromnom snagom izlazi iz podzemlja kao što i velike vode poplave neumjereno izlaze iz podzemlja planina natopljenih kišama i otopljenim snijegom. Tek munje i gromovi najvećeg Peruna mogu prisiliti velikog Velesa, kojeg ponekad možemo gledati i kao personifikaciju poplave, da se vrati u podzemlje gdje mu je i mjesto. Ako su velike vode poplave izašle iz podzemnog svijeta i ušle u zemaljski svijet, to se može tumačiti kao mitološki izlazak velike zvijeri Velesa iz podzemnog svijeta u zemaljski. Gromovitim udaranjem, pranjem Velesa, Perun tjera Velesa u podzemlje i time vraća umjerenost, red, Maʿat. Umjereno izlaženje voda iz podzemlja brda i planina donosi sreću, plodnost, red, Maʿat, a nagli i nekontrolirani izlazak prevelikom neumjerenom snagom donosi poplave, nesreću, nered, Apop. Na isti način umjereni Veles donosi bogatstvo, sreću i blagostanje, a neumjereni, presnažni Veles donosi nered, nesreću i siromaštvo.
Dakle, za pojam “poplava” je moguće pretpostaviti mitološko porijeklo, snagu velikog Velesa, a i srodni pojam “lavina” se može objasniti velikom snagom lava. Zanimljivo je da su pojmovi “lav”, kao i “slon”, i kroz duga povijesna razdoblja vrlo dobro poznati i u krajevima gdje ih odavno nije bilo. Da li to znači da je i prije moderne globalizacije postojala drevna, možda mitološka globalizacija?
Neposredno ispod Plavinke, unutar 1 km udaljenosti, su dva naselja Hum i Lug, Zabočki. Kad imamo zbirne imenice, hum i lug, pridijeljene kao osobna imena toponimima, to ponekad ukazuje na mitološki značaj lokaliteta.
Navedeni, većinom racionalni podaci uz ranije iznesene mitološke pojmove vjerojatno su dovoljan povod za prijedlog etnološkoj zajednici da se razmotri značaj ovog trokuta kao svetog u okviru praslavenske mitologije.
MANJI SVETI TROKUT:
Pravocrtnu tročlanu strukturu Gradišće – Suntešica – Ptičarov breg moguće je pretvoriti u sveti trokut:
1. Gradišće, N 46.1101 E 15.9465
2. Suntešica, N 46.1125, E 15.946722
3. Ptičarov breg, N46.116472, E15.951222
Na ilustracijama dolje vidi se područje toponima Sveti Vid, Gradišće, Suntešica, Ptičarov breg, Ključni breg, Sontašica. Obilježen je i pripadni sveti trokut. U sredini svake od triju ilustracija je šumarak Suntešica. Spojnica Suntešica – Ptičarov breg se poklapa sa spojnicom Mihovljan – Dunaj.
Ovdje uvedeni položaj toponima Gradišće se razlikuje za oko 150 m od istoimenog položaja u pravocrtnoj strukturi, a bolje se poklapa s ranije utvrđenim i obilježenim arheološkim lokalitetom Gradišće, što je jasno vidljivo dolje na karti HOK DGU.
vizualizacija: Hrvatski planinarski savez
karta HOK DGU – hrvatska osnovna karta državne geodetske uprave
vizualizacija: Hrvatski planinarski savez
karta TK25 – topografska karta 1:25000
vizualizacija: Hrvatski planinarski savez
karta DOF – digitalni ortofoto
.
.
CHAT.GPT generated text below this line
.
.
Da li na Velesa možemo ponekad gledati kao na personifikaciju poplave ?
Da — ali uz važnu ogradu. Velesa možemo interpretativno povezati s poplavom i općenito neobuzdanom vodom, ali nije dobro reći da je u izvorima jednostavno „bog poplave“.
Upravo je odnos Veles–voda–Perun vrlo zanimljiv:
Veles je snažno povezan s vlažnim, niskim i močvarnim prostorima, a njegovo je boravište prema Hrvatskoj enciklopediji „na vlažnome, dol i blato“.
U rekonstrukciji slavenskoga temeljnog mita Veles je povezan s vodama koje su zadržane ili otete, dok Perun svojim djelovanjem ponovno uspostavlja red. Hrvatska enciklopedija izrijekom navodi da je Volos „zatvorio vode“, nakon čega ga Perun ubija i „svijetom je opet zavladao red“.
Radoslav Katičić je Velesa izravno povezao s vodom: u svojoj analizi naziva Vražje Oko kod Križevaca smatra da se izvor može shvatiti kao „oko boga Velesa“, upravo zato što je Veles tijesno povezan s vodom.
Poplava kao „Velesova voda“
Tu bih napravio jednu zanimljivu razliku.
Voda sama po sebi nije nužno Velesov negativni element. Veles je također povezan s plodnošću, stokom, bogatstvom, zemljom i podzemljem. Voda iz njegovog područja može biti životvorna, ali kada prijeđe granicu i postane neobuzdana, može predstavljati poremećaj kozmičkog reda.
Zato bi se shema mogla prikazati ovako:
Perun → nebo, munja, poredak, granica
↕
Veles → podzemlje, zemlja, voda, močvara, dubina
A u mitološkom događaju:
Veles zadržava / prisvaja vode → nastaje suša ili poremećaj → Perun udara → vode se oslobađaju → kiša → obnova reda.
Ali postoji i obrnuta mogućnost interpretacije: ako Veles „zatvara“ vode, tada on nije sama poplava nego sila koja drži vodu izvan njezina uobičajenog toka. Poplava bi bila posljedica toga da je voda izgubila pravilnu granicu ili tok.
To je posebno zanimljivo ako Velesa usporedimo s Vṛtrom u vedskom mitu. Upravo je zato u starijoj komparativnoj slavistici nastala usporedba Velesa s Vṛtrom: Vṛtra je biće koje zadržava vode, a Indra ga munjom svladava i oslobađa vode. No ta identifikacija nije neupitna; suvremena literatura naglašava da je rekonstrukcija Velesova mita hipotetska.
Stoga bih tvrdnju formulirao malo preciznije
Ne bih rekao:
„Veles je personifikacija poplave.“
nego:
„Veles se može interpretirati kao personifikacija vodene, podzemne i močvarne sile koja, kada izađe iz svojih granica, može poprimiti oblik poplave i poremećaja prirodnog reda.“
.
.
menu / izbornik za sve ostale obrađene teme:
.
.
.
.
_______
Dolje su dvije poveznice za preuzimanje s proton.me poslužitelja jednog istog pdf dokumenta (19 MB) koji na 146 stranica rijetko pisanog teksta sadrži skoro sve teme iznesene na ovim web stranicama, osim dodataka unesenih u zadnjih par tjedana:
XML 03.pdf (19 MB)
https://drive.proton.me/urls/3S266BPFWG#lD5ekNnZQLhw (19 MB)
.
Etnologija u lokalnoj zajednici 