Grad

.

Po akademiku Radoslavu Katičiću:
praslavensko *gradъ izvorno znači ograđeno mjesto, utvrda, ograđeni prostor;
povezano je s glagolom ograditi (prasl. *gorditi / *gordъ), odnosno s idejom podizanja ograde, palisade ili bedema;
tek se kasnije značenje razvilo prema današnjem “gradu” kao većem naselju.

U rekonstrukcijama slavenske sakralne topografije i mitološkog jezika ukazuje se da je ograđeni prostor bio temeljni kulturni pojam. Takav prostor mogao je biti:
– dvorište (možda i dvor),
– sveti gaj,
– vrt,
– utvrđeno naselje.

Da li bi sljedeća grafika mogla kao ilustracija simbolički predstavljati
ograđeno sveto drvo, sveti gaj, rajski vrt ili grad u drevnom značenju:

Dio tiskarskog znaka Rudolfa Hoffhaltera koji je tiskao pravni zbornik
Decretum tripartitum I. Verbőczyja, I. Pergošića,
Decretum koterogaie Verbewczi Istvan diachki popiszal, (1574).
prva očuvana tiskana hrvatskokajkavska knjiga
pretisak: Matica hrvatska Čakovec i tiskara “Zrinski” Čakovec, 2003.

Ime istarskog sela “Grdoselo” kod Pazina, moglo bi se tumačiti kao “Ograđeno selo” uzevši u obzir spomenuti glagol ograditi (prasl. *gorditi / *gordъ).

.

.

Kod Katičića se pojavljuje mitološka suprotnost:
ograđeni, uređeni prostor – ljudski, kulturni, sveti prostor;
divljina izvan ograde – prostor nereda, šume, močvare i sila koje prijete redu.
U tom smislu “grad” predstavlja kozmički uređeni prostor, omeđen granicom koja odvaja red od kaosa. To se dobro uklapa u njegove rekonstrukcije praslavenskoga svjetonazora, gdje ograda nije samo obrambena građevina nego i simbolična granica između dvaju svjetova: uređenog svijeta i divljine.

Mnoge indoeuropske tradicije poznaju motiv svetoga ograđenog vrta ili svetoga ograđenog prostora. U iranskoj tradiciji, primjerice, riječ pairi-daēza (“ograđeni prostor”) dala je preko grčkoga i latinskoga današnju riječ raj (paradise). Iako etimološki nije povezana sa slavenskim gradom, oba pojma odražavaju istu temeljnu kulturnu ideju: uređeni, ograđeni prostor nasuprot neuređenoj divljini. Upravo takve duboke simboličke paralele Katičić često istražuje u svojim radovima o slavenskoj mitološkoj tradiciji.

Na sličan način i u mnogim afričkim tradicijama ograda nije bila samo praktična zaštita. Ona je označavala granicu između uređenog ljudskog prostora i vanjske divljine. Unutar ograde nalazili su se: obitelj, ognjište, stoka, vrtovi, mjesta obreda predaka. Izvan ograde bio je prostor lova, šume ili savane, često povezan s opasnostima i nepoznatim silama. Ta simbolika vrlo je slična onoj koju nalazimo u mnogim drugim tradicionalnim kulturama, uključujući slavensku, gdje ograđeni prostor predstavlja red, sigurnost i zajednicu, dok je izvan njega prostor nepredvidivosti i potencijalnog kaosa.

Ograde u selu strukturiranom slično našim “mrgarima”
selo Nakapelimoru, jedno od najvećih tradicijskih sela u istočnoj Africi,
smješteno u regiji Karamoja u Ugandi
izvor: Red Cross Red Crescent Climate Centre | LinkedIn, chatgpt